Najopasnija Teorija na Svijetu

3 jun 2005: Prije par dana primili smo jedan email od magazina Parabola u kome nas oni obavještavaju da odbijaju da objave plaćenu reklamu za moju knjigu The Secret History of the World. Čini se da ta reklama ne ispunjava kriterijume za jednu prihvatljivu publikaciju. Taj magazin nam je bio preporučen od strane jednog našeg prijatelja kao dobro mjesto za promociju knjige, i mada mi on prethodno nije bio poznat, ja sam ipak sastavila jedan oglas i poslala ga njima. Ubrzo nakon toga stigla je odbijenica. Mene to nije mnogo zabrinulo s obzirom da je sama cijena oglasnog prostora bila prevelika a ni tiraž tog magazina nije bogznakoliko velik. Pored toga, mi smo već objavili nekoliko oglasa u drugim medijima i već sada teško stižemo da isporučimo sve poručene knjige. MEĐUTIM, ova odbijenica je izazvala u meni veliku radoznalost, jer na osnovu glavnih naslova na njihovom vebsajtu stiće se utisak da se i oni, da tako kažem, bave sličnom tematikom.

Pogledala sam jedan primjerak tog magazina čisto da vidim kakva je to vrsta oglašavanja koju Parabola smatra “prihvatljivom”. Tako već na drugoj strani možemo da nađemo jedan oglas od Pacifica Graduate Institute gdje možemo da studiramo Duboku Psihologiju. To mi se čini u redu. Na kraju krajeva, može se reći da je pristup ovoj realnosti uz pomoć “Četvrtog Puta” takođe neka vrsta Dublje Psihologije, a to je upravo i ono područje za čije je proučavanje veoma zainteresovana naša Quantum Future Grupa.

Dalje, na strani 101, nalazimo oglas "Jedan Nova Amerika: Probuđena budućnost je na horizontu," objavljen preko cijele stranice. Njihov vebsajt je Positive Future Consulting. Letimičan pregled ovog vebsajta indicira veoma bujnu maštu, u najboljem, ili dezinformisanje, u najgorem slučaju.

Onda, tu je i oglas koji promoviše nekoliko knjiga objavljenih od strane izdavačke kuće Llewellyn, koja je poznata po raznim vrstama “čudnih” knjiga uključujući Kronovu Knjigu Zavođenja i Bajanja i Kundalini za Početnike. U magazinu Parabola, oni takođe oglašavaju i "jedan širi pogled na Kabbalu... Pažljivo ispitivanje Isusa i njegove kulturološke sredine… jedno sveobuhvatno predstavljanje Drveta Života..." itd. Ohoo.

Nadalje, tu je i Fondacija Swedenborg koja oglašava jednu knjigu na temu Kontrakulture Osamnaestog Vijeka, uključujući Swedenborga i Mesmera...

Izdavačka kuća Pingvin oglašava knjige Istorija Rata Između Monoteizma i Politeizma, Obnavljanje Judaizma i Čija je Ovo Biblija (povezivanje Hrišćana i Jevreja).

Tu nalazimo i jedan video na temu Gurdžijeva u režiji Parabole, a naravno i obavezne oglase Rozenkrojcerskog Reda, Instituta Rudolfa Steinera, Zlatnog Sufi Centra, Budista, Teozofa, Sufija, itd. itd.

U svakom slučaju, s obzirom da se knjiga The Secret History of the World bavi istom tematikom, (mada ne možda na isti način kao što je to slučaj s magazinom Parabola), čovjek bi pomislio da nema razloga zašto bi se odbili oglasi koji promovišu tu knjigu.

Na kraju, na jednoj od stranica tog magazina nalazimo i oglas za “učenje sa distance”, što podrazumijeva dobijanje diploma bez posjećivanja predavanja. Ukoliko bih i ja na takav način dobila doktorsku titulu, onda bi možda magazin Parabola objavio reklamu za moju knjigu!

Međutim, čini se da ovdje nedostatak nekog akademskog kredibiliteta nije primarni problem. Na kraju krajeva, moj muž je jedan od svjetskih eksperata u Hiperdimenzionalnoj matematici i fizici, i mnogo toga što se nalazi u toj knjizi bazirano je na idejama na koje smo naišli tokom naših mnogobrojnih diskusija. Pored toga, učestvovala sam u mnogobrojnim diskusijama na ovu tematiku sa ekspertima čije najinteresantije ideje nikada ne ugledaju svjetlost dana zbog toga što izdavačke agencije veoma dobro poznaju “pravila” Policije Naučnog Razmišljanja. (Pogledaj foto album sa nedavne Clifford Algebra Konferencije u mjestu Toulouse, u čijoj organizaciji je učestvovao Ark i gdje je on održao plenarno predavanje. Na poslednjoj fotografiji možete vidjeti i mene kako šetam sa Waldyr-om Rodrigues, koji je još jedan od eksperata na području hiperdimenzionalne i superluminalne fizike. Pogledajte takođe i vebsajt dobitnika Nobelove Nagrade, Brian-a Josephsona i The Center for Fundamental and Anomalies Research

U suštini, radi se o tome što ovaj mali incident samo potvrđuje ono što mi ovdje u QFG već odavno znamo: iz nekog razloga, naš mali Eksperiment u Superliminalnoj Komunikaciji je veoma - opasan.

Ja ne govorim sve ovo zbog Parabole, nego što je to samo jedna pogodna platforma sa koje se može pokrenuti ova diskusija. Činjenica jeste da je, kako primjećujemo tokom poslednje tri godine našeg “političkog aktivizma”, naš vebsajt postao “zabranjena zona” za mnoge aktiviste koje dijele slična mišljenja s nama. Mi smo obajavili i neke materijale za koje bi se očekivalo da će ih prenjeti i mnogi vebsajtovi koji se bave “alternativnim vijestima”. Međutim, to nije slučaj. Doduše, neki entuzijasti su pokupili neke materijale sa našeg vebsajta i promovisali su ih neko vrijeme, ali nisu ostavljali link za naš sajt, ili su ga u nekim slučajevima pogrešno upisali. Tu se radi o sajtovima koji normalno ne prave takve greške. Medutim, u našem slučaju, takve greške su se često pojavljivale. Interesantno. (Naravno, to nije bio uvijek slučaj, međutim, ta pojava je toliko česta da smo je morali primjetiti.)

Jedan od primjera je i taj što naš video Napad na Pentagon nije prisutan na mnogim vebsajtovima koji promovišu upravo iste poglede koje i mi imamo, politički govoreći. To je interesantno pogotovo zbog toga što je ova stvar još uvijek, 8 mjeseci nakon što je puštena u opticaj, toliko popularna da SVAKODNEVNO privlači 20 do 30 hiljada posjetilaca. Većina tih posjetilaca ga daunlodiraju a onda prosljeđuju svojim prijateljima i rodbini! On je već preveden na 9 jezika a mi svakodnevno dobijamo pisma od gledalaca koji zbog tog malog video snimka posjećuju naš vebsajt. Čini se da on promoviše samog sebe, bez pomoći drugih vebsajtova. (...)

Primjetili smo i to da se on pojavio na nekoliko alternativnih vebsajtova dan dva nakon što je bio pušten, ali kad su imali dovoljno vremena da primjete da se na tom videu nalazi link za naš vebsajt, taj video je odmah bio sklonjen. To naravno nije napravilo neku veću štetu jer je njega već do sada vidjelo više od 300 miliona ljudi. Već sada je teško naći grupu ljudi u bilo kom socijalnom kontekstu a da neki pojedinac iz nje nije vidjeo video Napad na Pentagon.

Takođe je bitno napomenuti da je taj video, Napad na Pentagon, bio prvi produkt “alternativnih” vebsajtova koji je privukao veliku pažnju Zvaničnih Medija. Zbog toga što se prenosio kao “virus,” on je s njihove strane bio smatran velikom prijetnjom, tako da je i the Washington Post bio poslan da “sanira nanesenu štetu”, a kratko nakon toga, primjetili smo jednu organizovanu grozničavu kampanju na internetu i zvaničnim medijima u pokušaju da se diskredituje teorija da u Pentagon nije udario avion tipa Boeing. Ono što je sigurno, stali smo nekome na nogu!

Donekle je ironično to što je naš rad, koji je inače zapostavljan i prećutan od strane mnogih vebsajtova koji se bave alternativnim vijestima, bio upravo ono što je istjeralo mečku iz brloga. Neko bi pomislio da bi one individue ili grupe individua čije su ideje slične s našima po ovom pitanju poželjele da kapitaliziraju na ovoj vrsti efektivnosti u komuniciranju vis a vis ljudskih masa. Mi nismo škrtice. Mi dijelimo, mi povezujemo, mi smo veoma pažljivi kad se radi o pripisivanjima zasluga ali odajemo priznanja onima koji ih zaslužuju. Na kraju, mi smo sigurni da je mnogo više složnosti potrebno, ukoliko želimo da se ikada išta pozitivno desi.

Tamo negdje krajem 2002. godine, kad sam bila u stanju da jasno vidim ono što Bush planira i kad mi je bilo jasno da je jedan ujedinjeni front i mudra strategija od suštinskog značaja, ukoliko se išta može uraditi kako bi se zaustavila ratnohuškačka kampanja, pisala sam cijeloj jednoj gomili “alternativnih istraživaća” pitajući ih da li bi bilo moguće da organizujemo jedan brzi sastanak, ili konferenciju, da prodiskutujemo sve ove stvari, da kritički preispitamo sve činjenice kako bi bili u stanju da se složimo oko glavnih tačaka i formulišemo jedan sistematski pristup problemima s kojima se naš svijet momentalno suočava.

Prošle godine pokušala sam ponovo, sugerišući da je sada očigledno da je jedan sistematski, zajednički pristup prijeko potreban, i dobila sam samo DVA odgovora. Jedan od njih je sugerisao da odgovor na sve ove probleme leži u pristupanju jednoj višeslojnoj marketinškoj jedinici!

U januaru ove godine posjetio nas je jedan delegat Thierry Meyssan-a iz slavnog "La Pentagate". Oni su bili toliko impresionirani našim videom Napad na Pentagon da su poželjeli da se pridružimo njihovim snagama. (Oni su u najmanju ruku shvatili potencijal ideje "viralnog marketinga" kao i potrebu za osnivanjem jednog ujedinjenog fronta). Međutim, tu je bio i jedan uslov: mi smo trebali da prestanemo da pričamo o NLO-ima i hiperdimenzionalnim realitetima!

Odbili smo njihovu ponudu. Mi pričamo o svemu onako kako mi to vidimo i nismo za prodaju.

Možete lako primjetiti da je vebsajt Jeff Rense-a, koji slobodno priča o temama kojima se i mi bavimo, uključujući NLO-e i čudne fenomene, naveden od strane mnogih drugih “alternativnih” vebsajtova.

Pa dobro, postoje dvije stvari koje prvo padaju na pamet: Prvo, mi gledamo na sve sa jedne hipotetične “hiperdimenzionalne” tačke gledišta koja uključuje Vremenske Petlje; i drugo, mi smo se usudili da eksperimentišemo u komunikaciji sa navedenim oblastima postojanja (što ne znači da mi vjerujemu svemu što je rečeno u pomenutim komunikacijama, što ću pokušati objasniti kasnije), a to je generalno rezultiralo jednim negativnim pogledom na religiju, uključujući i tzv. nju-ejdž varijacije.

Kasnije sam primjetila da se Thierry Meyssan udružio sa Jimmy Walterom u projektu "Re-Open 9/11 European Tour." Kako ovaj članak kaže: "Iz SAD njima su se pridružili William Rodriguez, heroj iz nebodera STC-a, filmski producent Penny Little, advokat Philip Berg (koji trenutno tuži Bush-ovu administraciju po osnovu RICO statuta), Lisa Pease, autor knjige Atentat na Kennedy-ja, žrtva napada na STC, Rachel Hughes, i pisci Chris Bollyn, Eric Hufschmidt, i Webster Tarpley." Primjećujemo da je ukupan broj posjetilaca u Amsterdamu bio 800 – a u Parizu 550. To je prilično loš odaziv.

U svakom slučaju, u Tarpley-ovom članku saznajemo da je Meyssan "uporedio francuske intelektualce koji odbijaju da dovode u pitanje Bush-ove laži u vezi slučaja 9/11 sa članovima francuskog anti-fašističkog komiteta iz 1936.g. koji su odbili da prihvate jasne dokaze da je paljevina berlinskog Reichstaga (njemacka Skupstina, prim. prev.) u 1933. godini, bila provokacija organizovana od strane samih nacista. Tek oko 1960.g. akademici su prihvatili istinu o pozadini požara u Reichstagu."

Evo sada nešto što počinje da iritira. Vidite, naša “hiperdimenzionalna persepektiva” gledanja na stvari, omogućena uz pomoć “inspirativne komunikacije” sa “nama iz budućnosti”, indicirala je još 1995. godine, znači, još prije deset godina, da su događanja u nacističkoj Njemačkoj bila samo jedna "generalna proba" za ono što će sada uslijediti na našoj planeti. Kasiopejci se inače uzdržavaju predskazivanja budućnosti, oni sami naglašavaju da je “Budućnost Otvorena” i da ona u velikoj mjeri zavisi od nas, međutim, tema generalne probe nacista kao jednog modela za današnja događanja je jedna od najkonzistentnijih postavki koje su bile zastupljene tokom cijelog ovog eksperimenta. Drugim riječima, mi već 10 godina govorimo da će se to dogoditi i to se događa SADA upravo onako kako je to opisano (iako, u to vrijeme, nama jednostavno nije moglo pasti na pamet kako će se to moći stvarno manifestovati! Ko je mogao zamisliti da će oni izvesti nešto slično napadu na zgrade STC-a?!), a to nam sugeriše da su možda i neke druge stvari koje su Kasiopejci pomenuli takođe bitne kao i to da mi treba da obraćamo pažnju na ono što se dešava oko nas. Naposlijetku, tipovi ljudi koje Parabola reklamira – cijela ta “nju-ejdž gomila” – nikada nije pomenula niti će pominjati takve stvari kao što su to rekli Kasiopejci, a Parabola još nastavlja, suočena sa ovim imperijalističkim težnjama Bush-ovog rajha, da promoviše temu "Jedna Nova Amerika: Probuđena budućnost je na horizontu." Činjenice nimalo ne podržavaju ove maštarije.

Pored svega toga, mi smo ovdje često meta napada od strane nju-ejdžera, kao i od strane pripadnika standardnih religijskih kultova (kao što su Hrišćani, Jevreji, Muslimani), pa onda od strane kojekakvih materijalista, COINTELPRO bandi, dok nas druge raznorazne “alternativne” grupe smatraju “otkačenim”; a sve zbog našeg jednog i jedinog stava: da su hiperdimenzionalni realiteti ISTINITI i da oni POSTOJE – da oni imaju svoju fizičku realnost – i da bi oni mogli da budu "postojbina" STVARNIH Kontrolora ovog našeg Svijeta, kao i to da postoji mogućnost komunikacije kroz demenzionalne barijere. U mojoj knjizi, The Secret History of the World, na ovu temu, napisala sam sljedeće:

Postoji određena sličnost između dva osnovna načina fundamentalnog istraživanja u modernoj teoretskoj fizici, kao i dvije realnosti koje uzimamo u obzir: materija i svijest. Isto kao što se i kod istraživanja psi-fenomena nastoji da se povežu ili objedine materija i svijest, isti je slučaj i u naprednoj fizici gdje bez obzira na to što je bilo ozbiljnih pokušaja u poslednje dvije dekade da se iznađe jedna Ujedinjena Teorija koja inkorporira oboje, kvantni pristup (“materija”) i pristup polja (“svijest”), još uvijek ne postoji ni jedna teorija koja uspješno obuhvata ovo dvoje i objašnjava bilo koju od te dvije grupe problema. Kvantna mehanika se primarno bavi sub-mikroskopskim svijetom elementarnih čestica. On je bazirana na vjerovatnoćama događaja koji se odigravaju ne-deterministički, prije nego nekim deterministički poznatim stanjem, koje bi se moglo kalkulisati koristeći klasične jednačine kretanja.

Kada imamo jedan određeni broj mogućih stanja, od kojih svako može da bude rješenje unutar određenih okvirnih stanja, onda nailazimo na određene probleme kad pokušamo da prebacimo ove koncepte u klasične realitete. Vektor određenog stanja podrazumijeva skupinu svih mogućih pre-kolapsnih stanja i on predstavlja jedan sistem u kome određeni događaj egzistira u svim stanjima simultano. Jednom kad se taj događaj desi, ili kada se ono što se naziva “mjerenje” dogodi, taj sistem ruši vektora stanja u jedno vjerovatnoćom određeno stanje. Dok se taj kolaps ne dogodi, vektor stanja koji se razvio u vremenu deterministički specificira taj sistem kolektivno. Ova interpretacija je u kvantnoj mehanici poznata kao Kopenhagen Interpretacija i ona je dominantna, sa manjim varijacima, u kvantnoj mehanici koja se danas koristi. Ona je karakteristična po tome što nije u skladu sa klasičnom fizikom gdje uzrok vodi ka posljedici.

U isto vrijeme, teorija polja, (Ajnštajnova generalna teorija relativiteta) igra vodeću ulogu kada uzimamo u obzir istinski svijet fizičkih realiteta. Čini se da ova teorija polja prostiće iz klasičnih pogleda u vezi uzroka, posljedice i determinizma. Klasična mehanika se bavi sa jednačinama kretanja koje se mogu riješiti u slučaju specifičnih događaja kada su poznati početni parametri, kao što su pozicija i brzina, ili početna i završna stanja. Tako, polje predstavlja jedan određeni međusobni odnos zajednički dejstvujućih sila između različitih događaja (tj. čestica), što se može odrediti uz pomoć prenošenja tih vrijednosti u polja jednačine.

Obe ove teorije, teorija polja i kvantna, posjeduju specijalne karakteristike koje su korisne u fizičkoj teoriji psi-fenomena. Međutim, isti problemi se pojavljuju kada se pokuša kombinovati kvantna teorija sa (relativnom) teorijom polja: još uvijek nije uspostavljen takav jedan sistem koji može objasniti sve fenomene.

U današnje vrijeme, međutim, čini se da je kvantna teorija polja najuspješniji pokušaj u ovom poduhvatu. [...]

Postoje mnoge interpretacije kvantne teorije koje mogu biti relevantne za psi i koje bi mogle pomoći u postizanju razumijevanja toga kako se odvija interakcija između svijesti i materije. Većina novih teorija je bazirana na uvođenju jednog novog nivoa dualiteta u prirodi u kome svijest ima jednu zasebnu talasnu funkciju od one normalne talasne funkcije koja predstavlja materiju u fizičkom realitetu u kvantnoj teoriji, to je neka vrsta tro-talasnog sistema, što je nešto slično bioritmu, gdje, kad se ukrste sve linije - nešto se desi.

Ono što ovdje želim da naglasim je da nam je prijeko potreban jedan naučno prihvatljiv konceptualni okvir unutar koga bi parapsihološki fenomeni mogli da se razumiju kao dio prirode i ljudskog života u svojoj cjelokupnosti. [...]

Kod generalne teorije relativiteta, nauka obično koristi jedan četvorodimenzionalni prostorno-vremenski kontinuum. U klasičnom generalnom relativitetu, metričke osobine tog kontinuuma su specifične samo za njega samog, međutim, jedna peta dimenzija u kojoj je naš prostor-vrijeme kojeg normalno osjećamo upleten može takođe da se koristi za opis krivina i osobina fizickog prostora. U prostorno-vremenskom kontinuumu, može se reći da svi dijelovi četvoro-dimenzionalnog svijeta postoje simultano, u smislu matematičkog formalizma, a to će onda prirodno da vodi do jednog potpunog rušenja filozofske postavke o uzročnosti.

Međutim, mnogi naučnici koji rade na ovim postavkama ne smatraju ovaj kontinuum ‘istinskim’ u fizičkom smislu, tako da se fizički entiteti mogu kretati u njemu naprijed-nazad po svojoj volji u vremenu i izvan njega, isto tako lako kao što je to promjena pravca kretanja u tro-dimenzionalnom prostoru. Mi, međutim, tvrdimo da je tako nešto ne samo moguće, nego i vrlo vjerovatno, što je bazirano na određenim opservacijama.

Prema teoriji relativiteta, vremenski intervali izmedu događaja nisu potpuno fiksni u odnosu na sisteme koji se kreću ili referentne okvire. To je dovelo i do određenih špekulacija da bi moglo biti neke analogije između prekognicije i anomalija. Međutim, “dilatacija vremena”, kontrakcija vremenskih intervala između referentnih okvira koji se nalaze u stanju kretanja, je previše mala da bi omogućila prekogniciju i još uvijek zahtijeva da da se prenos informacija obavlja brzinom većom od brzine svjetlosti; a teorija relativiteta, kad se usko interpretira, ne dozvoljava fizičko putovanje unazad u vremenu, mada je ona prebacila ovaj koncept u imaginarni matematički formalizam.

Mada je skoro zabranjeno dovoditi u pitanje Ajnštajnove restrikcije što se supeluminalnih putovanja tiče, on jeste jednom prilikom predložio uzimanje u obzir hiperdimenzionalnog svijeta kao jednog “istinskog” svijeta. U 1938.g., zajedno sa P. Bergmannom on je napisao jedan naučni rad pod naslovom O generalizaciji Kaluzine Teorije Elektricteta:

Do sada su učinjena dva prilično jednostavna i prirodna pokušaja da se poveže gravitacija sa elektricitetom uz pomoć teorije ujedinjenih polja, prvi je bio Weyl, a drugi Kaluza. Nadalje, bilo je i nekoliko pokušaja da se Kaluzina teorija predstavi formalno kako bi se izbjeglo uvođenje pete dimenzije fizičkog kontinuuma. Ova teorija koja je ovdje prezentirana razlikuje se od Kaluzine po jednoj suštinskoj tački; mi pripisujemo petoj dimenziji fizičku realnost dok je u Kaluzinoj teoriji ta peta dimenzija uvedena samo da bi se mogle dobiti nove komponente metričkih tenzora koji predstavljaju elektromagnetno polje. [Einstein, A, Bergmann, P., Annals of Mathematics, Vol. 38, No. 3, July 1938.]

Međutim, čini se da je Ajnštajn bio pomalo nervozan u vezi te ideje, ali on ju je ipak i dalje slijedio, nastavljajući dalje u svome naučnom radu:

Ukoliko Kaluzin pokušaj predstavlja jedan stvaran korak naprijed, onda je to zbog uvođenja peto-dimenzionalnog prostora. Do sada je bilo mnogo pokušaja da se dobiju isti rezultati koje je postigao Kaluza, bez žrtvovanja četvero-dimenzionalnog karaktera fizičkog prostora. To nam posebno pokazuje koliko se živopisno naša fizička intuicija opire uvođenju pete dimenzije. Međutim, uzimajući u obzir i upoređujući sve ove pokušaje, čovjek obavezno dolazi do zaključka da ni jedna od tih avantura nije popravila situaciju. Čini se da je nemoguće formulisati Kaluzine postavke na jedan jednostavan način bez uvođenja pete dimenzije.

Odatle, mi moramo uzeti petu dimenziju sasvim ozbiljno iaoko nam naša uobičajena iskustva ne ukazuju na tako nešto. Dakle, ukoliko nas, kako se čini, sama struktura prostora tjera da prihvatimo peto-dimenzionalnu prostornu teoriju, onda se pitamo koliko je razumno prihvatanje rigoroznog svođenja na četvero-dimenzionalni prostor. […]

Kaluzina peto-dimenzionalna teorija fizičkog prostora pruža nam jedno unitarno predstavljanje gravitacije i elektromagnetizma. [...] Mnogo više odgovara to da se peta dimenzija uvede ne samo formalno, nego da se njoj pripiše i određeni fizički značaj. [Einstein, A, Bergmann, P., Annals of Mathematics, Vol. 38, No. 3, July 1938.]

Čitaoc mora imati na umu da kad razgovaramo o teoriji polja, onda je bitno razlikovanje između 1.) Čiste teorije polja kao što je gravitacija, i električna i magnetna polja i 2.) Kvantne teorije polja. Polja kao što su elektromagnetno i gravitaciono polje su neprekidna i prostorna, dok su kvantna polja kvantizirana, tj. razbijena na odvojene sekcije određene supstance ili energije. Baziranje psi-teorije na gravitaciono polje djelomično se oslanja na činjenicu da gravitacija nije podložna maksimalnoj brzini svetlosti zbog toga što se ona ne kreće/putuje, ona je strukturalne prirode. Nalazi Vasilijeva i drugih ukazuju na to da je i psi takođe nezavisna od brzine svjetlosti.

Međutim, generalni relativitet je obavezao nauku da napusti postavke u vezi "dejstva sa distance", što je dovelo i do napuštanja teorije 'sila sa distance', i tako podvrglo gravitaciju maksimalnoj brzini svjetlosti. Bez obzira na to, Margenau je predložio da se generalni relativitet treba prihvatiti kao Paulijev Princip Ekskluzivnosti. U tom slučaju, gravitacija bi bila ne-energetske prirode, na nju se ne bi odnosila nikakva maksimalna brzina i ona bi služila kao sprovodnik za fizičke fenomene."[Forwald, Haakon, Mind, Matter and Gravitation: A Theoretical and Experimental Approach, Parapsychology Monographs, Number 11 (New York: Parapsychology Foundation 1969).]

Ove ideje su prihvaćene od strane mnogih pisaca koji se bave “alternativnim naukama” i oni su njih povezivali sa građevinama, energetskim poljima, svjetlosnim bićima, energetskom mrežom oko nase planete, itd. Tu se mahom radi o besmislicama, mada činjenica jeste da na ovoj planeti stvarno postoje lokacije na kojima se mogu lakše “dosegnuti” određene energije. Međutim, fenomen o kojem sve ove ideje direktno govore je taj da hiperdimenzionalne oblasti postoje gdje su mentalne ili energije svijesti pojačane i one mogu biti interaktivne sa prirodnom okolinom. Tu je moguća i određena tehnologija koja omogućava ne samo transport koji je djelomično fizički i djelomično “eterički”, koja omogućava komunikaciju koja je takođe djelomično fizička i djelomično eterička, kao i moć “manifestacije” što se nama, u našem trenutnom tehnološkom stanju, može činiti nemogućim. Sve ove osobine pripadaju hiperdimenzionalnoj egzistenciji, a takva stanja bivstvovanja se već milenijumima označavaju kao “oblasti bogova”.

Sigurno je to da se još mnogo mora raditi na ovim postavkama kako bi bili u stanju da budemo malo direktniji, međutim, ono što sam prethodno već navela trebalo bi da pokaže čitaocu da se ove stvari već odavno diskutuju među naučnicima i da se ovdje ne radi ni o kakvoj “konspirativnoj teoriji”. Koliko “ekstra-dimenzija” postoji? To je takođe jedna od stvari o kojima se još uvijek diskutuje.

Jednostavnije rečeno, radi se o tome da izvan našeg prostora i vremena, izvan granica normalne svijesti, postoji jedna mnogo šira realnost ili oblast postojanja, koja može biti dosegnuta i upoznata uz pomoć jedne drugačije, proširene svijesti. Čak i mnogi naučnici koji istražuju mogućnosti ekspanzije strukture vremena-prostora previđaju činjenicu da se i sama svijest mora da proširi. Postoji mnogo opisanih slučajeva spontane “ekspanzije svijesti” a i mnoge religije (uključujući New-age) tvrde da posjeduju tehnike i metode ostvarivanja toga, međutim, generalno govoreći, još uvijek nije poduzeto ni jedno ozbiljnije istraživanje na osnovu kojeg možemo saznati šta od svega toga stvarno funkcioniše.

Ono što se čini kao tačno je to da - kad god je u istoriji došlo do proširenja naših pogleda na svijet, tj, je bilo zbog postojanja konfliktnih podataka koji se nisu više mogli ukomponovati u stari model, tako je stari model morao biti proširivan kako bi ih mogao akomodirati. Ignorisanje konfliktnih podataka danas postaje sve teže i teže zbog ove globalne komunikacione mreže. U prošlosti je bilo mnogo lakše zataškavati informacije.

Ajnštajn je govorio da je samo jedna kontradiktorna činjenica dovoljna da bi se srušila neka naučna teorija. To znači da ako je samo jedan izvještaj o npr. NLO-u koji pobija “pravila” našeg vremensko-prostornog okvira istinit, i ako naš standardni model nije u stanju to da objasni, onda nam treba jedan drugi, širi, okvir koji će biti to u stanju. A sve to važi i za sve druge anomalije u našoj istoriji. Činjenica je da ljudska bića ne napreduju u razvoju svoje svijesti u istoj mjeri kao što napreduju u tehnološkom smislu.

Postoje tri različita nivoa svijesti na Zemlji: osjetilnost, jednostavna svijest i samo-svijest. [...] Svaka od njih ima svoj vlastiti vremensko-prostorni okvir. Kao prvi primjer uzećemo puža. On živi u svijetu od jedne prostorne dimenzije plus vrijeme. Druge dvije prostorne dimenzije oko njega su prevedene njegovom sposobnošću osjetilnosti u jednu dimenziju prostora ili vremena.

Međutim, jedna viša životinja kao što je pas, sa jednom višom sposobnošću i jednostavnom sviješću, mentalno izvlaći iz vremena još jednu dimenziju prostora i tako živi u jednom većem svijetu od dvije dimenzije plus vrijeme. Da li ste stekli sliku? Vrijeme je skup ekstra dimenzija prostora koje se ne dosežu svojim čulima ili se nepotpuno dosežu; svaki nivo svijesti njih vidi malo po malo, stalno se krečući pored njih, stopljen sa vremenom. Tako je to i sa psom i trećom dimenzijom. Njegova prosta svijest prevodi treću dimenziju prostora ili u jednu ili u druge dvije, ili u vrijeme.

Međutim, mi imamo jednu višu mentalnu sposobnost, samo-svijest. Uz pomoć nje mi smo izvukli još jednu prostornu dimenziju iz vremena… Mi živimo u jednom svijetu od tri dimenzije plus vrijeme. Sada se postavlja pitanje: da li postoji još jedna viša sposobnost koja može izvući još jednu prostornu dimenziju iz našeg vremena? I ukoliko postoji, da li će onda ono što mi smatramo paranormalnim, u ovom proširenom okviru, postati normalno?

Postoji jedan takav četvrti nivo svijesti [...] On ide zajedno ruku pod ruku sa poimanjem četvrte dimenzije prostora koja je izvučena iz vremena. Jedan kratak okus te sposobnosti je neko mistično iskustvo u kome se nečija svijest nakratko proširi i spozna jedan mnogo širi kontinuum prostora i vremena. Manje obrise ovih sposobnosti predstavljaju tzv. intuicija, telepatija, proricanje, vidovitost, prekognicija. Ta viša sposobnost se začinje na jedan način izvan osjetilnosti, jednostavno – i samo-svjesno – logika, koncepti, pa čak i jezik. … I još neki elementi ove više sposobnosti su odgovorni za neke druge psi-fenomene, kao što su npr. psihokineza itd…

Sada, šta ako postoji jedna rasa bića na nekoj drugoj planeti koja je potpuno dosegla te sposobnosti. Oni bi nama izgledali kao bogovi, koji bi se nalazili onoliko iznad nas koliko smo mi iznad životinja. Oni bi živjeli u jednom drugačijem, većem svijetu prostora-vremena. Koristeći tu ekstra dimenziju oni bi mogli činiti stvari koje bi nama ličile na magiju, pojavljujući se i nestajući iz našeg prostora prema svom nahođenju. [...]

Na kraju, ako je naš svijet samo dio jednog većeg svijeta, onda svako od nas mora imati i jedno svoje veće JA koje obitava u tom svijetu. [...]

Zaključak je u tome da – NLO fenomeni ne postoje per se, nema ni psi-fenomena, niti fenomena kod doživljaja bliske smrti, a ni mističnih fenomena. Postoji samo jedan fenomen realnosti. Naš svijet je obavijen jednim većim svijetom, čije funkcionisanje se nalazi izvan naših čula i nivoa svijesti, tako da kad se sretnemo s tim mehanizmima - mi njih tretiramo kao paranormalne.[...]

Istorija čovjeka nam kazuje da smo mi cijelo vrijeme precjenjivali našu poziciju u ovom univerzumu, ne samo potcjenjivanjem njegove veličine, nego takođe smatranjem naše lokacije nejegovom fokusnom tačkom. Prihvatanje činjenice da zemlja nije centar cjelokupnog kosmosa predstavljalo je jedan veliki udarac za naš ego. Ono što sada moramo da prihvatimo, to je da Čovjek nije više centar svesnog ili fizičkog svijeta nego da on samo pripada fizičkom svijetu. [Extra-Dimensional Universe, John R. Violette, 2001, Hampton Roads, VA]

Ono što je stvarno interesantno je činjenica da smo tokom poslednjih par godina bili kontaktirani od strane mnogih akademika, naučnika i eksperata na mnogim poljima matematike, fizike, hemije i istorije – koji su nam zahvaljivali što smo skupili hrabrost da obrađujemo ovu tematiku, a u nekim slučajevima i – što smo im pružili ključeve za razumijevanje njihovog ličnog rada, (iako to oni još uvijek ne mogu i javno da priznaju!) Drugim riječima, ova hipoteza stvarno rješava probleme kao što bi to i trebala da čini jedna dobra hipoteza.

U veze eksperata, čitaoc bi trebao da pogleda ovaj nedavni tekst objavljen na Rense-ovom vebsajtu o radu matematičara A. K. Dewdney-a na temu slučaja 9-11 (septembarski napad na STC, prim.prev.) i kako je on sada takođe “istjerao mečku iz brloga”. Ovaj članak demonstrira činjenicu da Prof. Dewdney dobija isti tretman od strane Washington Posta:

U ponedeljak 23 maja 2005, FOX je poslao Patrika Frasera, koji ima diplomu iz žurnalizma sa UF-Gainsville, da se pozabavi naučnikom Dr. A.K. Dewdney-om u vezi 9/11 Pentagon slučaja. Dr. Dewdney: "Ukoliko smo mi u pravu, onda su implikacije veoma dalekosežne." Reporter: "U pravu ili ne, zdrava logika nam kaže da sve to ne može da bude tačno. U stvari, zdrava logika nam kaže da sve to ne samo da je nečuveno – nego je i besmisleno a jedan dobar skeptik ima još jedan opis za to, to je -- smiješno." [...]

Koristeci se Naucnim Metodama, Dewdney je zadao smrtonosan udarac zvaničnoj verziji septembarskog napada na Pentagon i STC, tvrdeći jasno i nedvosmisleno:

1. Pentagon nije bio pogođen velikim putničkim avionom.
2. Pozivi mobilnim telefonom iz aviona, koje su navodno napravili neki putnici, su u suštini nemogući.

S naše tačke gledišta, mnogo više naučnika bi trebalo da se pozabavi ovim problemom i mi koristimo svaku priliku kako bi to naglasili. Ukoliko bi naučna zajednica, - tj. ukoliko bi se oni od njih koji su zainteresovani za istinu i budućnost naše vrste međusobno povezali u vezi ovih stvari, onda bi sigurno Thierry Meyssan i Jimmy Walters imali mnogo više materijala za prezentaciju svojim posjetiocima, a shodno tome i posjetilaca bi takođe bilo mnogo više. Ovo opet naglašava potrebu za jednim ozbiljnim ujedinjavanjem onih koji traže istinu, a ta istina se mora tražiti bez predubjeđenja.

Ovo nas opet vraća nazad na ono što bi se moglo nazvati predubjeđenjima u vezi našeg vlastitog rada, što je opet većinom bazirano na vjerovanjima koja su nam nametana tokom milenijuma. Čak iako ljudi kao što je Thierry Meyssan nisu podložni religiji, on i mnogi drugi na ovoj planeti se još uvijek nalaze pod jakim uticajem “kulturalnih normi” koje su uspostavljene u istom kontekstu kao i religijska vjerovanja, uključujući i otpor u smislu prihvatanja mogućnosti postojanja jedne “dublje realnosti”. Čudno je to što je monoteizam – ili reakcija na njega – postavio u suštini temelje za materijalistički pogled na ovaj univerzum. Ovakav jedan pogled je dobro izražen u sljedećem komentaru jednog poznatog borca za mir i kolumniste:

Svijest ne postoji bez fizičkog tijela. Kad fizičko tijelo ode, onda je i svijest otišla. A sve ostalo – duše, vanzemaljci, bogovi – to su samo fantazme konstruisane od strane vaše svijesti koja pokušava da odagna strah od fizičke smrti. Oni u stvarnosti ne postoje. Cijela bitka odvija se upravo ovdje ispred nas. Ona nije nigdje drugo. Sve religije su fikcija. Ljudi koji za sebe tvrde da ih upražnjavaju su svi hipokrite; njih jedino interesuje novac. To je bitka koju mi treba da dobijemo. Ukoliko se koncentrišemo na te fantazije, onda gubimo fokus na realnost. Zbog svih tih fantastičnih priča, mi ćemo izgubiti našu budućnost, a možda i cijelu našu planetu.

Problem je u tome što AKO su ti hiperdimenzionalni realiteti bitni, kao što je to vrlo vjerovatno, onda zauzimanje jednog ovakvog stava može lišiti čovjeka perspektive koja je potrebna kako bi se saznalo gdje se i na koji način ova bitka odvija. Ukoliko ne poznajete vašeg neprijatelja, onda ne možete ni organizovati strateški uspješnu odbranu. To je veoma jednostavno.

Međutim, moramo imati na umu da se ovdje radi samo o jednoj hipotezi. Mi ne tvrdimo da je to “istina”. Tu se radi samo o jednoj pretpostavci koja se, bar do sada, pokazala veoma korisnom u sklapanju mozaika, odgovoranju na pitanja i objašnjavanju “poretka u ovom univerzumu”. Međutim, nisu svi problemu time riješeni i još uvijek ima mnogo toga na čemu treba da se radi.

Bez obzira na sve, ukoliko ove pretpostavke uzmemo kao jednu “radnu hipotezu,” ono što neprestano viđamo to je da hrabri “ratnici” koji se bore za slobodu čovječanstva stalno bivaju “neutralisani” samo zato što se “staromodno” ponašaju. Koristeći ovaj model možemo povećati naše razumijevanje moguće istinske prirode naše opozicije, koja ima na raspolaganju sredstva i oružja koja daleko prevazilaze – i čine zastarjelim – uobičajene ljudske mahinacije.

Naš gore navedeni novinar shvata činjenicu da religije predstavljaju barijere, da su one zatvorska ograda za ljudska bića i da su one uzrok velikog dijela ljudske patnje. Pitanje koje bi se tu moralo postaviti, a koje njemu nikako ne pada na pamet je – ZAŠTO? Uz malo reflekcije, mi možemo razumjeti da bi religije – kao i nju-age varijacije – mogle veoma lako da budu “strateški manevri” hiperdimenzionalnih bića koja se trude da kontrolišu čovječanstvo. Jednom kad se dosegne ova teoretska tačka, i razmišljajući na način vojnih stratega, čovjek može početi da nagađa šta bi to stvarno moglo da bude skriveno od strane religije kao i da potraži odgovor na pitanje kako je to religija korištena kao bi se stvorio i jedan “suprotan” stav, odnosno, njeno potpuno odbacivanje. Jacques Vallee je jednom primjetio u vezi toga da postoje dva načina da se zaustavi jedna zamisao: ako je ne možeš zaustaviti, onda je guraj tako silovito i daleko, kao lokomotivu sa punim parnim kotlom, sve dok ne iskoči sa kolosijeka. To je standardna operativna procedura za dezinformisanje.

Ja ovdje, naravno, ne govorim o efemeralnim “psi”-silama, demonima i nečemu sličnom. Ja samo kažem da bez jedne radne hipoteze o hiperdimenzionalnoj prirodi kontrolnog sistema, čini se da ne postoji nikakva nada da se može pobijediti u ovom ratu. Razmišljajući u smislu vojne strategije, mi počinjemo sve više da shvatamo da najveću prevaru od svih predstavlja zamisao da negativne sile ne postoje, mada mi svakako moramo pažljivo razmotriti koje su to tačno sile, kakve su njihove sposobnosti, kao i smisliti jednu efektivnu strategiju.

Religije, uključujući new-age varijacije kakve promoviše magazin Parabola, podučavaju nas da posvećivanje pažnje otkrivanju istinske prirode oponenata “daje njima energiju”. To je tačno samo ukoliko se neko posvećuje njima s namjerom participacije. Međutim, jedno sveobuhvatno razumijevanje ovih sila je apsolutno potrebno kako da bi se saznalo kako im davati što manje energije. "Jedina stvar koja je potrebna da zlo pobijedi, to je da dobri ljudi ništa ne poduzimaju."

I stvarno, u jednom smislu onaj novinar je u pravu: mi moramo da se koncentrišemo na našu realnost, OVDJE i SADA, zato što je upravo ovdje i sada mjesto - gdje se KUJE BUDUĆNOST. To je jedna od stvari koje su veoma jasno naglašene od naših “duhovnih učitelja”, koji su nam rekli:

"Život je religija. Životna iskustva čovjeka odražavaju u kakvoj vrsti interakcije se on nalazi s Bogom. Oni koji spavaju su oni koji nemaju nimalo vjere, u smislu svoje interakcije sa Svim Što Jeste. Neki ljudi misle da ovaj svijet postoji kako bi ga oni sputavali, ignorisali ili uništavali. Za takve pojedince svi svijetovi će prestati da postoje. Oni će postati upravo ono što su i dali životu. Oni će postati jedan obični san iz ‘prošlosti’. Ljudi koji obraćaju striktnu pažnju na objektivnu realnost sa svoje lijeve i desne strane, postaće realnost ‘Budućnosti.’”

Posvećivanje striktne pažnje nečemu ne podrazumijeva “znanje,” jer je znanje beskorisno ukoliko se ne primjenjuje. Međutim, ova veoma, veoma važna poruka je kompletno zamagljena refleksima koji su instalirani u nas uz pomoć tzv. “kulturalnih normi” koje su uspostavljene uz pomoć religije I njenih uticaja na materijalnu realnost. Mnogo više energije se posvećuje “životu poslije smrti”, bilo njegovoj hrišćanskoj verziji, bilo new-age verziji “uskrsnuća” na neki drugi svijet, oblast postojanja, dimenziju ili nešto slično.

Istorija religije je jedna istorija sunovrata čovječanstva u opšte ludilo. To je čak postalo očiglednije u ovoj tehnološkoj eri, eri za koju mogu da kažem da je “skrojena” uz pomoć monoteističkog pogleda tipa - “Zemlja je Gospodova” i on je može dati onima kojima on hoće i oni je mogu zloupotrebljavati kako se to njima sviđa.

Uticaj religije nije učinio ništa osim što je naveo ljudska bića da se razvedu od realnosti, da se podvijenog repa povuku u iluziju i deluzije u vezi drugih svijetova, i da tako napuste našu Zemlju.

Da, to jeste pogled koji nam je prezentiran od strane našeg tzv. “vanzemaljskog” izvora informacija! Pretpostavljam da jedna ovakva perspektiva nije dovoljno “spiritualna” za Parabolu.

Sve što mogu sada da kažem je to da vjerujem da jedini izlaz iz ove gungule u kojoj se naša planeta trenutno nalazi, leži - u eliminaciji oblaka mitova i distorzije koji obavija istinsku prirodu ljudskih bića na ovoj planeti i u otkrivanju onih istinskih moći koje mi stvarno imamo. Mi se moramo ujediniti uzdižući se izvan svih ovih naših krvavih prepirki koje su inducirane uz pomoć produkcije religijskih fantazija i nju-ejdž mambo-džamboa, kao i uz pomoć suprotnih ideja da svijest ne postoji i da je materijalni život sve što jeste.

Jedna jednostavna, strateška, vojna analiza ove situacije, govori nam da se sigurno ne bi uložilo toliko vremena i truda na proizvodnju i promociju ovih fantazija i vjerovanja i marginalizaciji ideje da se one podvrgnu jednom naučnom istraživanju, da ne postoji nešto što neko želi da ostane potpuno sakriveno.

NAPOMENA O PRAVILNOM KORIŠCENJU Ova stranica sadrži materijale koji potpadaju pod autorska prava . Ucinili smo ove materijale dostupnim kao dio našeg napora za promociju boljeg razumjevanja okoliša, politike, ljudskih prava,, ekonomije, demokracije, nauke te drustvene pravde. Vjerujemo da ovo predstavlja 'pravilno korišcenje' bilo kakvog materijala koji podliježe autorskim pravima kao što je to specificirano u paragrafu 107 americkog zakona o autorskim pravima (US Copyright Law). Prema naslovu 17 U.S.C. Section 107, materijal na ovom web sajtu distribuira se bez pravljenja profita onima koji su iskazali interes za korišcenje tog materijala za istraživanje i obrazovanje. Više informacija možete naci na : http://www.law.cornell.edu/uscode/17/107.shtml. Ukoliko želite koristiti mateijal sa ovog sajta koji podliježe autorskim pravima za osobne svrhe koje ne podpadaju pod 'pravilno korišcenje' , morate tražiti dozovolu od vlasnika autorskih prava.

Vlasnici ovih stranica izjavljuju da je materijal na njima rezultat istraživanja i eksperimentiranja u Superluminalnoj Kommunikaciji i nude ga uz razumjevanje da citatelj uvijek treba izvršiti vlastito istraživanje. Pozivamo citaoca da nam se pridruži u traganju za istinom, citajuci Otvorenog ali skepticnog uma. Mi ne ohrabrujemo "slijedbeništvo" niti "slijepu vjeru". Al OHRABRUJEMO traženje svijenosti i znanja na svim poljima kao najbolji nacin za odvajanje istine od laži. Stalno radimo na tome da verificiramo i/ili rafiniramo razumjevanje onog što je m oguce i onog što je vjerovatno. Ovo cinimo sa iskrenom nadom da ce to poslužiti za dobrobit covjecanstva, ako ne sada onda u nekoj doglednoj buducnosti odnosno verziji te buducnosti.

Contact Webmaster at cassiopaea.com
Cassiopaean materials Copyright © 1994-2004 Arkadiusz Jadczyk and Laura Knight-Jadczyk. Autorska prava zagarantirana. "Cassiopaea, Cassiopaean, Cassiopaeans," registrirana marka profesora Arkadiusza Jadczyka i njegove supruge Laure Knight-Jadczyk. Pisma posllana na adresu Cassiopaea, Quantum Future School, Arka ili Laure, postaju njihovo vlasnštvo. Objavljivanje i distribucija naseg autorskog materijala bez našeg pismenog odobrenja nije dozvoljeno.

You are visitor number .