Abdukcije

Da bi razumjeli informacije Kasiopejaca u vezi procesa abdukcije ljudi od strane aliena, odnosno, vanzemaljaca, potrebno je imati nekog predznanja u vezi pojmova dimenzija i denziteta. Ti pojmovi su često praćeni konfuzijom u današnje vrijeme zbog različitih koncepata koji su više stvar semantike. Ljudi generalno smatraju “dimenzijom” nešto što nije isto kao i matematički model sklopljen od strane fizičara i matematičara i kao rezultat toga, kada se pristupi ovoj temi na jedan ozbiljniji način, mnogi od onih koji pripadaju naučnoj zajednici postanu frustrirani te “izbace bebu iz lavora zajedno s vodom u kojoj je okupana." Ono što Kasiopejci podrazumjevaju pod “dimenzijom” je bliže onome kako to većina nas razumije.

Kasiopejci: Prije svega, ovdje dolazi do konfuzije zbog različitih interpretacija. Dimenzije nisu denziteti!!!! Dimenzije su striktno rezultat onoga kako je univerzalna svijest manifestovana u imaginativnom sektoru misli. Denzitet podrazumjeva razvojni nivo mjeren u smislu blizine Ciklusu jedinstva sa Jednim. Sada, jedno iznenađenje za vas: Vi ne biste ni postojali da vas neko nije "izmislio." Vi ste doslovice "tvorevine" nečije mašte, i ništa drugo!!! Zapamtite, "Bog" je u suštini sve ono što postoji, drugim riječima, sva svijest. To je zbog toga što sve što egzistira u ovoj kreaciji je svijest, i obratno. Zapamtite, sve što postoji to su lekcije!

Šta su Kasiopejci mislili pod “nivoom razvoja?” Sljedeći dijalog možda može pomoći u objašnjenju toga:

Pitanje: U 7-mom denzitetu je jedinstvo sa Jednim. U u 6-tom denzitetu je... šta?

Podjednaka ravnoteža tame i svjetlosti, ili bitka (bivstvovanja) i ne-bitka, da li je to tačno?

P: Ja mislim da postoje 3 eterična denziteta, 3 materijalna denziteta, i sredina, 4-ti denzitet, koji je jedan varijabilni fizičko-eterični denzitet...

P: I ti denziteti se razlikuju samo po bliskosti sa jedinstvom sa Jednim, da li je to tačno?

P: Dobro, ja to zamišljam nekako kao neku vrstu realiteta koji su perpendikularni (vertikalni). U centru postoji jedan krug, I svaka individua je nešto kao izražaj perpendikularnih realiteta koji idu sve dalje I dalje dok se na kraju ne vrati nazad do centra, jer ga gravitacija centra vuče nazad. Ali to je vertikalno. Nešto se događa I u horizontalnim koncentričnim krugovima što na neki način određuje stanje bića, u odnosu na onaj centar i te vertikalne realitete. Kakva je demarkacija između tih oblasnih nivoa, kakva je veza između perpendikularne realnosti i njenog kretanja prema vani i kako odrediti određene tačke u tome u vezi relacije sa samim centrom? Koliko ja razumijem, radi se o svijesti, međutim mi ovdje imamo posla i sa bitkom/bivstovanjem i ne-bitkom. Bitak i ne-bitak. Kakva je veza između tih perpendikularnih realiteta i 7 oblasti postojanja?

O: To, u suštini, nije ispravno. Perpendikularni/vertikalni realitet je matriks - znanje/svjesnost/bitak. Oblasti (realms, - prim. prev.) su jednostavno doživljajna odjeljenja bazirana energetskim odrednicama svijesti.

O: Uporedite sebe sa stanovnicima vašeg dvorišta. Kakve poglede imate vi i oni na integralni račun?

P: Dobro, ne znam mnogo o integralnom računu, mada mislim da je on dosta važan. Sigurna sam da jedan pas sigurno neće pomisliti kako od tog računa nema nikakve koristi, on neće njega biti ni svjestan. Kakve to veze ima sa energetskim odrednicama svijesti?

O: Sve u prirodi teži prema ravnoteži. Jednog dana će i "Percy" (ime Laurinog psa, prim. prev.) imati svoje vlastito mišljenje o integralnom računu.

P: Dobro, znači energetski odrednici svijesti su nešto kao horizontalni realiteti u odnosu na one vertikalne?

P: Pomenuli ste neke ‘proreze’. Šta su ti prorezi i kako se neko kreće od jednog proreza prema drugom?

O: Zamislite ovo: imate sedam klikera različite veličine. Imate sedam rupica različite širine. Gdje će se ti klikeri “smjestiti”.

P: A sticanje znanja je analogno sticanju energije? Ili svjetlosti? Svjetlosne energije? A: Nije baš tako. To bi onda bilo kao kad bi ste rekli da punjenje rezervoara auta gorivom na benzinskoj stanici isto što i postizanje brzine.

P: Znači, znanje i svjetlost su nešto kao gorivo za auto, međutim, brzinu postižemo koristeći to gorivo?

O: Šta uzrokuje da klikeri upadnu u te rupe? Šta su te rupe/udubljenja (ili prorezi prim.prev.)?

Ako se vratimo sada na pojam denziteta, od kojih su 3 fizičke oblasti i 3 eterične, koji su na neki način u ravnoteži jedni s drugima, sa jednom intermedijarnom oblasti 4-tog denziteta u sredini, gdje je fizikalnost “varijabilna i selektivna,” moramo uzeti u obzir koncept da su to oblasti sačinjene od čiste svijesti. Mnogi naučnici su objašnjavali "aether" kao sredstvo uz pomoć koga su materijalne stvari na neki način u kontaktu jedna s drugom, tako da bi se evidencija postojanja "ne-lokalnih" događaja mogla objasniti nekim pseudo-materijalnim terminima. "Aether" (eter) je konceptualiziran kao nešto što je "malo više nego vakum" ili "vakum koji može da vibrira." Einstein je odbacio teoriju postojanja etera kao jednu “nepotrebnu” hipotezu. Dirac, se kasnije ponovo vratio tom pojmu i pokušao da ga oživi u smislu "Dirakovog Mora," ili "animiranog kvantnog vakuma." (A. Einstein; P.A.M. Dirac)

Kasiopejci: "Aether" je pokušaj zemaljske materijalne nauke da označi eter. Problem je u tome, što jednostavno ne postoji način da se fizikalizira jedna ravan egzistencije koja se u svoj svojoj cjelini sastoji od svijesti. Ono što je temelj i suština cijele realnosti/kreacije to je jedna unija ta dva stanja, odnosno, ravni, u kojoj vlada perfektna ravnoteža. Ne možete imati jedno od toga bez drugog! Zemaljski naučnici su programirani tako da vjeruju kako ništa ne može da egzistira ukoliko se ne može izmjeriti, odrediti, izračunati odnosno predstaviti na neki način na fizičkom nivou. To nije ispravno!!!!!!! Na primjer: Mi nismo NI NA KOJI NAČIN fizičkog oblika. Ta “dva stanja” koja smo maloprije pomenuli, ili “ravni,” odnose se na materiju i svijest.

Kasiopejci kažu da su materijalni univerzum i svijest toliko kompletno povezani, isprepleteni i učvršćeni da bez jednog ni ono drugo ne bi moglo postojati.

Postoji sedam nivoa 'denziteta' i ta ideja je već izražena u mnogim antičkim učenjima. Odatle vodi porijeklo i "Sedam Dana Stvaranja.” Svi ti nivoi su povezani – perfekto učvršćeni i uravnoteženi. Tri “viša” denziteta, 7-mi, 6-ti i 5-ti su eterične oblasti a tri “niža” denziteta, koji postoje kao balans u odnosu na više denzitete, su materijalne prirode. Srednji, intermedijarni, 4-denzitet, je ono gdje se taj balans može najbolje “vidjeti” ili “razumjeti”. To je nivo na kojem su zastupljene obe, “čvrste” svijesti, a istovremeno je još uvijek i materijane prirode. Takođe, vrijeme ovakvo kakvog ga mi razumijemo, ne postoji na višim denzitetima.

Kasiopejci: "Ako kraj i početak ne postoje, šta onda imate? Ovdje i sada, što je takođe bućnost i prošlost. Sve što je bilo, jeste, i što će biti, sve odjednom. To je i razlog zašto veoma malo ljudi iz trećeg denziteta može da razumije putovanje svemirom/prostorom, jer iako je putovanje kroz svemir isto onoliko trećeg denziteta kao i kad vi ležite na krevetu naveče u vašem udobnom domu, vremenske reference su oduzete. Nešto što ste vi prigrlili veoma čvrsto na svojim njedrima, kao da se radi o vašoj majci. I to je istovremeno najveća iluzija koju imate. Mi vam neprestano ponavljamo kako vrijeme ne postoji, a istovremeno vama je u vezi toga toliko ispran mozak da se vi toga ne možete osloboditi bez obzira koliko god da to pokušavate, možete li? Zamislite da putujete u prostor/svemir. Vi bi ste se izgubili kad bi ste se susreli sa realitetom u kome je sve jedna cijelina? Zar ne? Zamislite sebe kako plutate u prostoru!

I sada, kad spajate denzitete, prelazite iz jednog u drugi, ono što se događa to je prespajanje fizičkih realiteta, što uključuje misaone forme nasuprot fizikalnih. Ukoliko vam pođe za rukom da ih perfektno spojite, ono čega će te tada biti svjesni to je da ne postoji potreba za kontemplaciju razloga zašto kraj i početak ne postoje nakon što ste kompletirali svoj lični razvoj. Kada ste u uniji sa Jednim u Sedmom denzitetu, tj. kada ste to ostvarili, tada više ne postoji potreba razlikovanjem fizičkih i eteričnih formi.

P: (L) Dobro, kada je neko u 4-tom denzitetu, na primjer, da li se sve kreće brzinom svjetlosti i da li je to ono zbog čega ne postoji vrijeme i gravitacija?

O: Ne. Taj koncept nije ispravan. Brzina svjetlosti u 4-tom denzitetu ne postoji zbog toga što tamo nema potrebe ni za kakvom “brzinom”. Brzina, sama po sebi je jedan koncept iz trećeg denziteta. Zapamtite, sve što postoji to su lekcije. To je to! Ne postoji ništa drugo. To je sve zbog vaše percepcije. Zbog naše percepcije. Zbog cijele svijesti. To je sve što jeste.

"Vidite, kada ovo govorimo, mi to govorimo svima vama. Sada je vrijeme za vas kao individue da pokušate da se otrgnete, koliko god je to moguće, i naravno ne na silu nego svako svojim vlastitim tempom, iz okova trećeg denziteta. Vi ste svi naučili svoje lekcije do jednog nivoa na kome ste sada više nego spremni da počnete sa svojim pripremama za 4-ti denzitet. Treći denzitet uključuje jedan nivo fizikalnosti, restrikcije i ograničavanja i svih onih stvari koje idu zajedno sa onima koje vama nisu više potrebne. Stoga, iako mi vrlo dobro razumijeme da postoje vremena kad se jedno čvrsto pridržavanje za te stvari može činiti ugodnim, sada je vrijeme za vas, i opet ponavljamo, došlo je vrijeme kad morate uzeti u obzir da krenete naprijed, da se pripremite za 4-ti denzitet i da se prestanete baviti stvarima kao što su vrijeme i kako se osloboditi od iluzije vremena. To stvarno nije toliko važno. To bi bilo kao kad bi učenik iz trećeg razreda ostavio sve da bi se vratio u prvi i kontemplirao ABC, zašto to nije CBA ili BAC. Nema svrhe. To je onako kako jeste. Vrijeme ne postoji, vještačka tvorevina iluzije za svrhu učenja na nivou na kojem se vi nalazite, i jednom kada napustite taj nivo, ono vam više neće biti potrebno.

"Zamislite razgovor između dva čovjeka: Bila i Toma. Bil kaže Tomu, "Ne postoji takva stvar kao što je vrijeme." Tom kaže, "Oh, stvarno? Ali želio bih da znam šta je to." Bil kaže, "Ali upravo sam ti rekao kako to ne postoji. Vrijeme ne postoji. Ono nije realno ni u kom obliku, ni u kom referentnom okviru, ni u kakvoj formi realnosti, ni na kom nivou denziteta. Ono jednostavno ne postoji." A Tom kaže: "Oh, to je stvarno interesantno. Međutim, htjeo bih ipak da znam šta je to vrijeme?"

Dok ste još u tom trećem denzitetu, još uvijek je potrebno da se u određenoj mjeri prilagođavate drugima koji se osjećaju mnogo udobnije u oblasti trećeg denziteta. Međutim, kako smo već prije rekli, možda je sada došlo “vrijeme” za vas da se počnete pripremati za 4-ti denzitet i da se ne brinete više nego što je stvarno potrebno o svim gdje, kako i zašto, realnosti trećeg denziteta. To je stvarno iza vas, sada, i mi to znamo jer mi možemo da vidimo sa svih nivoa, od 6-tog do prvog i obrnuto, u cijelom tom ciklusu.

Zamislite to ovako: mi ćemo pristupiti nekim od banki vaše memorije i dati vam jednu drugu referencu koja se, što je veoma interesantno, dobro slaže s točkom perpendikularnih realiteta koje smo prethodno opisivali. Vi znate kako izgleda projektor sa dijapozitivima (slajd-projektor, prim. prev.)? Da bi vam dočarali kako jedna šira priroda realnosti stvarno izgleda, zamislite sebe kako posmatrate jednu veliku prezentaciju slika sa dijapozitiva, sa velikim točkom punim dijapozitiva na projektoru. U svakom momentu tokom te projekcije, vi gledate samo po jednu sliku sa dijapozitiva. Međutim, svi ostali slajdovi/dijapozitivi cijelo to vrijeme su prisutni na točku/kaseti projektora, zar ne? I naravno, to se uklapa sa perpendikularnom realnošću, koja se uklapa s krugovima unutar krugova i drugim krugovima unutar krugova, koji se opet uklapaju sa Velikim Krugom/Ciklusom (Grand Cycle, prim. prev.) koji se opet uklapa s onim što smo vam prethodno rekli:

To je sve što jeste... I mi vam preporučujemo da uživate dok gledate prezentaciju tih slajdova.... I ako pogledate nazad u centar tog projektora, vidjećete porjeklo i suštinu same kreacije, koja je na 7-mom nivou gdje ste u uniji sa Jednim."

Denziteti se mogu zamisliti “vertikalnim” a dimenzije “horizontalnim” i beskonačnim. Kada ovako razumijemo strukturu ovog univerzuma onda možemo početi shvatati zbunjujuću i metamorfnu prirodu realiteta aliena i samog procesa abdukcije.

Četvrti denzitet je upravo ono odakle se većina abdukcija/otmica izvodi. Međutim, prije nego što počnemo razgovarati o tome, “kognicija” (spoznaja, prim.prev.) tih denziteta mora da nam bude jasna. Njih možemo diskutovati bez nekih većih problema uz pomoć apstraktnih pojmova, međutim bez istinske spoznaje kako bi ti realiteti mogli stvarno teško da možemo razumjeti šta se stvarno događa kod tih trans-denzitetnih interakcija.

Kognicija je proces iz pomoć koga spoznajemo svijet oko nas. Određene stvari ulaze u našu “oblast kognicije” i svi mi smo njih svjesni. Određene stvari ne pripadaju toj oblasti, i kada se one pojave u našoj percepciji, mi ih smatramo anomalijama i ne možemo ih stvarno razumjeti. Mnogi ljudi odgovaraju na te “anomalije” strahom, negiranjem ili polovičnim teorijama koje u suštini nemaju nikakvog osnova.

Svijet naše spoznaje baziran je na interpretacijama podataka koje mi primamo od stane naših pet čula. Mi prihvatamo “tvrde i čvrste” stvari tvrdim i čvrstim, iako je onima koji se bave fizikom poznato da se sve što postoji može tumačiti na više različitih načina.

Otkako smo uspostavili kontakt s Kasiopejcima, oni su me na neki način natjerali da proučavam mnoge sisteme znanja u skladu sa svojim mogućnostima. Pronašla sam dosta stvari sličnih onome što su Kasiopejci rekli, pogotovo u nekim učenjima kao što su ona učitelja Sufizma, Shaykh, Ibn Al-'Arabi, kao i raznim šamanskim učenjima uključujući ona koja su iznesena od strane Don Huana, kako je to prenjeo Carlos Castaneda. Neki fragmenti mogu se naći i u drugim izvorima, uključujući mitove pa čak i Bibliju.

Nedavno je antroplog Jeremy Narby objavio knjigu pod naslovom "The Cosmic Serpent" (New York: Jeremy P. Tarcher/ Putnam; 1998), u kojoj on ispituje i diskutuje određene aspekte percepcije šamana; i tu možeme takođe naći jedan eho onoga što smo čuli od Kasiopejaca u isto vrijeme kada je vjerovatno ta knjiga bila i pisana u Evropi. To nam govori kako vjerovatno niko ni nema “cijeli sir” a to nam ukazuje na činjenicu kako moramo sami da istražujemo i naučimo kako da sastavimo “dijelove Ozirisa”, u smislu našeg razumjevanja.

Dr. Narby je uzeo u obzir i radove jednog od najviših autoriteta kada se o istoriji religija radi, Mircea Eliade, koji je napisao i knjigu "Šamanizam: Arhaične Tehnike Ekstaze." Narby kaže: "Eliade, koji nije bio profesionalni antropolog... identificirao je nevjerovatnu sličnost u ponašanju i shvatanjima šamana širom cijelog svijeta. Gdje god da ovi “tehničari ekstaze” operišu, svi su specijalizovani u postizanju transa za vrijeme kojeg kako se vjeruje ‘njihova duša napušta tijelo i onda se uspinje prema nebu ili se spušta u podzemni svijet.’ Svi oni govore jednim tajnim jezikom kojeg su naučili direktno od duhova, imitirajući ih. Oni govore o ljestvama – ili lozi, konopcu, spiralnom stepeništu, izuvijanim ljestvama od konopa – koje povezuju nebo sa zemljom i koje oni koriste kako bi dosegli do svijeta duhova. Oni smatraju kako su ti duhovi sišli s neba i stvorili svijet na zemlji." (pogledaj: Narby (1998) strana 17; takođe, Eliade (1964), strana 5 {specializes in trance}, strane 96-97 {secret language}, strane 126ff i 487ff {vines, ropes, ladders) i st. 9 {spirits from the sky}.)

Narby takođe kaže: "Eliade je razumio prije drugih antropologa kako treba sasvim ozbiljno uzimati te ljude i njihove običaje kao i obratiti pažnju na sve detalje onoga što oni govore i rade." (st.17)

Većina materijala u knjizi Dr. Narby-ja odnosi se na šamanističke vizije na osnovu percepcije postignute uz pomoć halucinogenih supstanci, a to je i u vezi sa nekim kratkim i interesantnim opaskama Kasiopejaca:

P: (L) Jan i ja smo veoma znatiželjni u vezi umjetničkog izražavanja u 4-tom denzitetu. Mi veoma volimo umjetnost i muziku, većina nas, u ovoj oblasti, a muzika može ponekad da bude sublimna i da transformiše čovjeka. Ona može da utiče na nekoga na mnogo načina. Kako to izgleda u 4-tom denzitetu?

O: U 4-tom, zvukove možete da “vidite” a boje da “čujete”, na primjer.

P: (L) To mi se čini kao one halucinatorne vizije o kojima mnogi šamani pričaju.

O: Odgovor na vaše pitanje je – da, šamani doživljavaju neke fragmente koji “procure” iz 4-tog denziteta.

P: (F) Drugim riječima kad se čovjek “nafiksa” LSD-om (vrsta droge, prim.prev.), onda on malo zaviri u 4-ti denzitet. (L) Da li vi preporučujete tu metodu pristupanja tom tipu realiteta?

O: Otvoreno. [Ovakav odgovor reflektira odbijanje kasiopejaca da preporuče bilo šta, kako bi se sačuvala Slobodna Volja.]

P: (T) Problem je u tome što bi većina ljudi radije to činila cijelo vrijeme umjesto da poduzmu vlastiti rad na tome, na jedan prirodan način.

P: (J) Da je to nešto kao koncept dodavanja dodatnih dimenzija ovim trima koje normalno doživljavamo?

O: Da. 4-ti nivo sadrži u sebi i jednu dodatnu dimenziju doživljavanja, zar ne?

P: (T) prva dimenzija je jedna tačka, druga je kretanje iz te tačke u liniju, treća je kretanje iz te linije prema ravni a dodavanje vremena daje čvrstoću. Šta je četvrta?

P: (J) Ja sam vidjela, svi smo vidjeli, spektar svjetlosti. Ono što smo mi u stanju da percipiramo našim očima je samo jedan dio toga. Da li je i realnost takva? Ono što mi možemo da percipiramo je samo jedan mali dio cijelog spektra vibracija?

P: (T) Kada se premjestimo u 4-ti denzitet, da li ćemo moći da percipiramo malo više od tog elektromagnetnog pojasa?

P: (L) Prije nekoliko godina meditirala sam na mom krevetu i učinila nešto što ja nazivam "zoniranje." To je jedno neopisivo stanje. U jednom momentu sam se vratila na površinu jer sam osjetila u glavi zujanje slično zujanju električnog transformatora. Tada su se pojavile neke riječi u mojoj glavi u smislu: "Prisustvo se približava," i odmah sam pomislila na Šekinu, koji je “glasnik” “Božjeg prisustva”. U tom momentu sam se osjećala nekako neprijatno jer sam bila u nekoj nezgodnoj poziciji da bih primila bilo kakvu posjetu odnosno iskusila neki događaj. Poslednje čega se sjećam bilo je kako sam pokušala da promjenim položaj svog tijela i ništa više, osim što sam osjećala strašnu žeđ kad sam se povratila. Krevet je bio odmah do zida koji je dijelio kupatilo od spavaće sobe, sa uskim prolazom između. Morala sam uvijek da budem oprezna kada sam ustajala, kako ne bih udarila glavom u taj zid. Taj put kad sam ustala, ono što me je zapanjilo bilo je to što su moja glava i ramena prošla pravo kroz zid u kupatilo! Čim sam postala svjesna toga, obratila sam pažnju šta sam još doživljavala u tom momentu. Primjetila sam kako su se svi fizički objekti činili transparentnim svjetlucali veoma intenzivnim bojama i svjetlošću. Zidovi kuće su se činili kao obične svjetlucave zavjese od svjetlosti. Mogla sam da vidim djecu u njihovim krevetima u drugim sobama naše kuće, njihova tijela bila su takođe od svjetlosti. Mogla sam da vidim kroz kuću napolje, i nije bilo onako tamno kako mi to normalno percipiramo. Bila sam svjesna da je noć, ali su mi drveće, biljke i drugi objekti bili očigledni i izgledali su kao da su sačinjeni od boja i svjetlosti. U momentu sam pomislila na nešto veoma daleko i tada je moj pogled postao kao teleskopski i u momentu je zumirao ono na šta sam pomislila. Moj vidokrug je bio 360 stepeni, tj. mogla sam da gledam u svim pravcima odjednom. Sve se to dogodilo odjednom, ili mi se tako činilo, i onda sam shvatila kako se ne nalazim u svom tijelu. To me je u momentu zapanjilo, nakon čega sam osjetila strah i momentalno se vratila nazad. Zatekla sam se u krevetu u istom onom položaju koji sam htjela da malo korigujem prije nego što sam čula ono zujanje.

P: (T) Kada si pokušala da objasniš to stanje transa, rekla si: "Ono što ja nazivam zoniranje, ja ne mogu to da objasnim." To je isto kao što i Kasiopejci kažu kada ih mi pitamo da nam objasne kako izgleda 4-ti denzitet! (J) Da, mi nemamo nikakvih fizičkih referentnih elemenata za to. (L) Da, ja ne mogu da kažem da nisam bila svjesna, jer ja sam bila intenzivno svjesna svega. Istovremeno, ne mogu da kažem da sam se koncentrisala na jednu stvar, jer nisam. (F) Na zadnjoj seansi oni su nam dali neke naznake zašto nam ne mogu da objasne određene stvari. Rekli su nam nešto kada smo razgovarali o biljkama i mineralima. Pokušajte da zamislite kako bi jezikom životinje izrazili kako to izgleda kada čovjek percipira ovaj univerzum. Ono što mi je palo na pamet, iako mi dijelimo isti prostor sa psima, mačkama itd., njihova percepcija ovog univerzuma je toliko različita da oni u svakom slučaju mogu da budu i na nekoj drugoj planeti. Ne radi se o tome šta oni fizički mogu da vide i kako oni mogu to da vide, nego kako oni to percipiraju i razumiju i kako razmišljaju. To je radikalno različito od jednog ljudskog bića....a neki ljudi se emocionalno vežu za životinje i smatraju ih sličnim ljudima, dok jedan pas nikada ne pomisli "Oh, ja sam pas, možda ne bi bilo loše da sada malo zadrijemam." Znači, ako razmišljamo o tim stepenicama prema gore u smislu denziteta, ako su one slične, onda zamislite šta bi mogao da znači jedan skok iz 3-ćeg u 4-ti! U 4-tom, oni nas mogu potpuno da razumiju, međutim, njihovi pogledi su radikalno drugačiji.

"Istinska realnost je mnogo kompleksnija nego što nas naše oči navode da vjerujemo”. On onda opisuje jedno iskustvo koje mu je pomoglo da spozna realitet šamanističkog svijeta.

"Nakon pet mjeseci mog istraživanja, moja žena i ja posjetili smo neke naše prijatelje koji su nam tom prilikom pokazali jednu knjigu koja se sastojala od koloričnih tro-dimenzionalnih slika, koje su bile sastavljene od na prvi pogled nepovezanih tačaka. Da bi se vidjeo koherentan '3-D' imidž iz te “izmaglice”, čovjek mora da de-fokusira svoj pogled, kao da hoćeš da gledaš kroz sliku.... Nakon nekoliko pokušaja, kao uz pomoć neke magije, ispred mojih očiju pojavio se jedan izvanredno dubok stereogram. Pokazivao je delfina koji iskaše iz morskih talasa. U momentima kada sam fokusirao moj pogled normano na stranicu knjige, delfin bi se gubio zajedno sa morskim talasima, i ja bih samo vidio neku izmaglicu sačinjenu od zbrkanih tačaka. (Narby, 1989; st. 45-46)

Narby nakon toga pominje još neke interesantne stvari u vezi kognicije. "Mi ne znamo kako naš vizuelni sistem funkcioniše. Kada čitate ove riječi, vi ne vidite STVARNO ink, papir, vaše ruke, i okolinu, nego jedan interni tro-dimenzionalni imidž koji ih reproducira skoro istim i on je konstruisan od strane vašeg mozga. Fotoni koji se odbijaju od te stranice udaraju u retinu vašeg oka, koja ih transformiše u elektrohemijsku informaciju; optički nervi sprovode tu informaciju do vizuelnog korteksa u pozadini glave, gdje jedna kaskadna mreža nervnih ćelija klasificira i kategorizira pridošle informacije (oblik, boja, kretanje, dubina, itd.). Kako mozak opet sastavlja te grupe kategoriziranih informacija u jedan koherentan imidž, još uvijek je misterija. To takođe znači da je neurološka baza svijesti još uvijek nepoznata." (Narby, (1989); st. 46. pogledaj takođe: Crick (1994, st. 24, 159) o vizuelnom sistemu, nešto šire: Penrose (1994) i Horgan (1994)

Ovo nam objašnjava činjenicu da ukoliko mi realno stvarno ne znamo kako vidimo stvari u onome što nazivamo “tro-dimenzionalna” realnost, kako onda možemo očekivati da percipiramo i shvatimo stvari koje pripadaju domenu 4-tog denziteta? Čini se da kad neka osoba halucinira, ne postoji neki “vanjski izvor” vizuelne simulacije. To se očigledno može dokazati činjenicom da jedna kamera nije u stanju da snimi halucinacije. "Enigma halucinacije" mogla bi se reducirati na primarno pitanje: da li halucinacije potiču iz UNUTRAŠNJOSTI ljudskog mozga kako nam to naučna istraživanja iz 3-ćeg denziteta sugerišu, ili IZVANA, kako tvrde šamani? Širom cijelog svijeta šamani nam govore jednu te istu priču, jer imaju jedne te iste vizije. A te vizije često podrazumjevaju i “serpente” (zmijolika stvorenja, prim. prev.) koji ih informišu kako su oni stvoritelji ljudske rase. Dr. Narby zaključuje svoju studiju hipotezom da zmijoliki imidži simbolično prestavljaju DNA. "Kad sve ovo saberemo, DNA je taj majstor transformacije zmijolikog oblika koji živi u vodi, a istovremeno je i dug i kratak, jednostruk i dvostruk. Upravo kao kosmički serpent." (Narby, 1989, st. 93). On onda još dodaje: "Mircea Eliade nam je pokazao kako te raznolike slike formiraju jednu zajedničku temu pod nazivom 'axis mundi,' ili osovina svijeta, koja se sreće u šamanskim tradicijama širom svijeta. Prema Eliade-e, ta osovina omogućava prilaz “drugom svijetu” i prema onome što šamani tvrde, tu postoji jedan ‘paradoksalan prolaz’, koji je normalno rezervisan za mrtve a kojim se šamani koriste za svog života, i taj prolaz je obično čuvan od strane serpenta ili zmajeva. Prema Eliadi, šamanizam je zbir tehnika koje omogućavaju savladavanje tog prolaza, dostizanje osovine svijeta, primanja određenog znanja u vezi s tim i donošenje tog znanja nazad. [...] Prema mojoj hipotezi, šamani svode svoju svijest do molekularnog nivoa i tako omogućavaju sebi pristup biomolekularnim informacijamana." (Narby, 1989, st. 93)

Međutim, to ne mora da bude baš toliko jednostavno. Potrebno je da se razlikuje pojam "Serpent" od zmijolikog izgleda DNA. Joseph Campbell diskutuje ubikvitarni simbol zmije sljedećim riječima: "Kroz cijeli materijal Primitivnog, Orjentalnog i Zapadnjačkog, u tomovima ovog djela, često provejavaju mitovi i obredi serpenta u veoma simboličnom i konzistentnom smislu. Gdje god se prirodi odaje počast kao nečemu spontanom i božanstvenom, tu je i serpent kojem se pripisuju osobine božanskog života." ((Campbell, 1968, st. 154)

Kako Dr. Narby primjećuje: "Campbell se bavi dvjema prekretičnim tačkama u vezi kosmičkog serpenta u svjetskoj mitologiji. Prva se pojavljuje u kontekstu patrijarhata kog Jevreja Željeznog Doba u prvom vijeku p.n.e. kada je ta mitologija bila prihvaćena od ranijih civilizacija iz neolitskog i bronzanog doba.... i onda inverzirana, i tako učinila ranije činjenice suprotnim od onoga što su one orginalno značile.' U Judeo-Hrišćanskoj priči o postanku iz prve knjige Biblije, čovjek može da nađe elemente koji su zajednički u mnogim svjetskim mitovima kada se o stvaranju svijeta radi: zmija/serpent, stablo, blizanci; međutim po prvi put, zmija koja je bila poštovana u Levantu tokom najmanje sedam hiljada godina prije sastavljanja Knjige o Postanku,' igra ulogu zlikovca. Yahweh/Jehova, koji ju zamjenjuje u ulozi stvoritelja, završava stvar pobjedom nad ‘Levitanom, serpentom kosmičkog mora. [...]

Campbell piše u vezi pojma blizanaca u Edenskom Vrtu: 'Oni su prvobitno bili jedno, kao Adam; onda rascijepljeni na dvoje kao Adam i Eva. Međutim, 'ona legenda o rebru je jedna čisto patrijarhalna inverzija' kada muškarac stvara/rađa ženu, što je suprotno svim prethodnim mitovima kao i biološkoj realnosti. U međuvremenu, prokletstvo serpenta postaje posebno dvoznačno; Jehova ga optužuje što je pokazao Evi stablo koje omogućava nekome da spozna razliku između dobra i zla.... Prema Campbell-u, ove patrijarhalne inverzije 'upućuju jednu slikovitu poruku srcu koja je upravo obrnuta u odnosu na onu koja je upućena mozgu; i jedan takav nervni disakord/razdor upravo se i naselio u Hrišćanstvu i Islamu, kao i u Judaizamu, pošto svi oni dijele zaostavštinu Starog Zavjeta'" (Narby, 1998, pp. 65, 66; Campbell, 1964, pp. 17, 9, 22, 29, 30)

Druga prekretna tačka u simbolici serpenta pojavljuje se u grčkoj mitologiji gdje Zevs, orginalno predstavljan simbolom serpenta, postaje ubica serpenta i tako pobjeđuje Tifona, dijete boginje Gaje.

Očigledno je kako se nešto desilo u to vrijeme što će nam možda postati jasnije poslije nastavka ove analize.

Hajde da sada malo obratimo pažnju na još jedan interesantan opis jedne “druge realnosti,” i da vidimo da li možemo i tu da nađemo neku vezu između nje i tzv. “alienske oblasti.”

U knjizi "Aktivna Strana Beskraja," Carlos Castaneda opisuje svoja iskustva u Meksiku, pod tutorstvom njegovom mentora don Huana Matusa. "On [Don Huan] mi je opisao to energetsko tijelo bezbroj puta, govoreći da je to jedan konglomerat energetskih polja, kao odraz u ogledalu onih energetskih polja koje obrazuju ljudsko tijelo kada se na njega gleda kao na energiju koja teče u univerzumu. On je rekao da je ono manje, kompaktnije, i jače izraženo od one luminozne lopte fizičkog tijela. "Don Huan je objasnio kako su naše tijelo i energetsko tijelo dva konglomerata energetskih polja koja su stopljena zajedno nekom vrstom čudnovate ljepljive sile. On je naglasio kako je ta sila koja stapa te grupe energetskih polja, prema starim čarobnjacima Meksika, najmisterioznija sila u cijelom univerzumu. Njegov lični stav je kako se tu radi o čistoj suštini cijelog kosmosa, zbiru svega što jeste." Sada, prije nego što nastavimo sa Karlosom i don Huanom, željela bih da ubacim par komentara kasiopejaca na ovu temu.

Kasiopejci: I to je, draga moja, još jedan primjer gravitacije kao sile povezivanja cijelog univerzuma.... "Veliki Uravnoteživać"

O: Da. Sada, pokušajte da zamislite kako gravitacija spaja sve u cijeloj realnosti!!!

O: Gravitacija povezuje sve što se može zamisliti da postoji. To je sve što vi stvarno trebate da znate.

(na temu gravitacije pogledaj tekst: Matriks, DNA, Iluzije Vremena i Alhemija Transformacije)

Sada da se opet vratimo na Karlosa i don Huana. Ostavili smi ih diskutujući tu silu koja spaja energetska polja jedno s drugim, i kako bi ona možda mogla igrati određenu ulogu u spajanju energetskog tijela sa materijalnim tijelom. Karlos nastavlja:

"Don Huan je rekao da je uz pomoć discipline svakome moguće da primakne svoje energetsko tijelo bliže svom fizičkom tijelu. Normalno, udaljenost između ta dva tijela je enormna. Kada se to energetsko tijelo nađe u oviru našeg dometa, koji varira kod svakog od nas individualno, onda svako, uz pomoć discipline može da ga preobliči u orginalnu kopiju svog vlastitog tijela – što znači, u jedno čvrsto tro-dimenzionalno biće…Na isti način, uz pomoć određenih tehnika, svako može preoblikovati svoje čvrsto fizičko trodimenzionalno tijelo u perfektnu kopiju njegovog energetskog tijela – što znači, jedan eterički naboj energija koje su nevidljive za ljudsko oko, kao i svaka energija uopšte. [...]

"Sjedeći jednog dana na trijemu svoje kuće u centralnom Meksiku, don Huan da je moje energetsko od ključnog značaja za sve što se događa u mom životu. On je to vidjeo kao energetsku činjenicu da moje energetsko tijelo, umjesto da se udaljava od mene, kao što se to normalno događa, ono mi se približavalo velikom brzinom. "'Šta to znači, don Huane, kada mi se ono približava?' pitao sam ga. "'To znači da će te nešto uskoro dobro ošamutiti' rekao je smijući se. 'Jedan nevjerovatno visok stepen kontrole pojaviće se u tvom životu, ali to neće biti tvoja kontrola nego kontrola tvog energetskog tijela.'

"'Da li to znači, don Huane, da će neka vanjska sila da me kontroliše?' pitao sam. "'Ima mnogo vanjskih sila koje tebe već kontrolišu u ovom momentu,' don Huan je odgovorio. 'Kontrola o kojoj ja govorim je nešto izvan domena jezika. To je tvoja kontrola, a istovremeno i nije. Ona se ne može klasifikovati, ali se sigurno može osjetiti. I izvan svega, njome se sigurno može manipulisati. Zapamti ovo: njome se može manipulisati u tvoju ličnu korist, koja naravno, opet, nije tvoja nego korist tvog energetskog tijela. Međutim, to energetsko tijelo si u stvari ti, tako da možemo da idemo ovako u krug kao pas koji grize svoj vlastiti rep, pokušavajući da objasnimo ovo. Jezik je neadekvatan. Sva takva iskustva su izvan sintakse.'

Mrak se brzo spuštao i lišće drveća koje je do maločas imalo zeleni odsjaj postade tamno i teško. Don Huan reče da ću, ako obratim pažnju na tamu lišća, krajičkom oka, ne usredsređujući pogled, vidjeti sjenku kako promiče kroz moj vidokrug.

"Zaista sam vidjeo čudnu sjenku koja je ostavljala svoj odraz na lišću drveća. Bila je to ili jedna sjenka koja je išla naprijed-nazad ili nekoliko promičućih sijenki koje su se kretale s lijeva na desno, ili naviše. Izgledale su mi kao debele crne, ogromne ribe.

Bilo je to kao da džinovske sabljarke lete kroz vazduh. [...] 'Šta je to, don Huane?' Na sve strane promiču crne sijenke?.'

"'Ah, to je slobodni svemir, ' reče, 'nemjerljiv, nelinearan, van domena sintakse. Čarobnjaci drevnog Meksika prvi su vidjeli te senke i pošli za njima. Vidjeli su ih kao što ih i ti vidiš i vidjeli su ih kao enegiju koja teče u svemiru. Oni su otkrili nešto transcedentalno. [...]

Otkrili su da imamo doživotnog kompanjona. Imamo grabljivca koji je došao iz dubine kosmosa i preuzeo vlast nad našim životima. Ljudska bića su njegovi zarobljenici. Grabljivac je naš vladar i gospodar. On nas je učinio poslušnim i bespomoćnim. Ako poželimo da se pobunimo on guši našu pobunu. Ako želimo da delamo nezavisno, on zahtjeva da to ne činimo. [...]

Sopstvenim snagama si došao do onoga što su šamani drevnog Meksika nazivali temom nad temama. Sve vrijeme ti govorim o tome na jedan indirektan način, nagovještavajući ti da nas je nešto zarobilo. Mi smo zaista zatvorenici! Za čarobnjake drevnog Meksika to je bila energetska činjenica.

"'Zašto su grabljivci uzeli stvar u ruke na način koji opisuješ, don Huane? 'Mora postojati neko logočno objašnjenje.'

"'Postoji objašnjenje,' odgovori don Huan, 'i ono je najednostavnije objašnjenje na svijetu. Oni su preuzeli vlast zato što se nama hrane i oni nas nemilosrdno pritiskaju zato što im služimo kao sredstvo za održavanje života.

Baš kao što mi gajimo kokoške u kokošinjcima, grabljivci gaje nas u ljudskim krletkama. Tako im je hrana uvijek na raspolaganju.'

"Snažno sam tresao glavom. Nisam mogao da izrazim svoje nezadovoljstvo i tugu, ali moje tijelo se pokretalo u želji da sve izbaci na površinu. Mimo sopsvene volje, tresao sam se od glave do pete.

"'Ne, ne, ne, ne,' čuh sebe kako govorim. 'To je apsurdno, don Huane. To što ti kažeš sasvim je monstrouzno. To jednostavno ne može biti istina, ni za čarobnjake, ni za prosječnog čovjeka, ni za koga.'

"'Želim da se obratim tvom analitičkom umu, ' reče don Huan. 'Razmisli za trenutak i reci mi kako bi objasnio protivriječnost između inteligencije čovjeka-inženjera i gluposti njegovog sistema vjerovanja, ili gluposti njegovog kontradiktornog ponašanja. Čarobnjaci vjeruju da su nam grabljivci dali naš sistem vjerovanja, naše predstave o dobru i zlu, da su oni postavili naša društvena pravila. Oni su ti koji su stvorili naše nade i iščekivanja, snove o uspjehu ili promašaju. Oni su nam dali lakomost, pohlepu i kukavičluk. Grabljivci su ti koji čine da budemo samozadovoljni, da se ponašamo šablonski I da budemo egomanijaci.'

"'Ali kako oni mogu to da rade, don Huane?' upitah gnevno, ljut zbog onoga što mi je govorio. 'Da li nam oni to šapuću u uho dok spavamo?' "'Ne, ne rade oni to tako. To je idiotski.!' don Huan se smješkao. 'Oni su daleko efikasniji i organizovaniji. Da bi nas držali u poslušnosti i poniznosti, krotke i slabe, grabljivci izvode čudesan manevar – izvanredan, naravno, s tačke gledišta stratega koji se bori, a jeziv za one koji zbog njega stradaju. Oni nam daju svoj um! Da li me čuješ? Grabljivci nam daju svom um, koji postaje naš um. Um grabljivca je barokni, kontradiktoran, mrzovoljan, pun straha da svakog trenutka može biti otkriven.”

Don Huan je nastavio: "'Znam da si zabrinut za hranu, mada nikada nisi gladovao... a to je samo zabrinutost grabljivca koji se plaši da će njegov manevar biti otkriven, a on ostati bez hrane. Kroz um koji je, na kraju krajeva, njihov um, oni ubrizgavaju u život ljudskog bića sve što njima odgovara. Na taj način obezbjeđuju izvjestan stepen sigurnosti koji ublažava njihov strah.'" (Castaneda, 1998, pp. 213-220)

Da se vratimo sada, na momenat, na nešto što je Dr Narby pronašao u literaturi o šamanizmu. On navodi jedan subjektivan opis doživljaja uz pomoć napitka ayahuasca, koji je opisao jedan antropolog po imenu Michael Harner. U ranim šezdesetim godinama, Harner je studirao kulturu Conibo indijanaca. Nakon nešto više od godinu dana nije bio puno uznapredovao u razumijevanju njihovog religioznog sistema, tada mu je jedan od indijanaca rekao da ako stvarno hoće nešto da nauči, onda mora da popije ayahuasca-u. Harner je prihvatio, mada ne bez straha, jer su ga ovi već opomenuli kako bi moglo da se radi o jednom za njega užasnom doživljaju. Iduće noći, pod striktnim nadzorom njegovih domorodačkih prijatelja, on je popio otrilike trećinu jedne boce tog napitka. Nakon par minuta našao se u svijetu čistih halucinacija. Nakon što je stigao u neku nebesku špilju u momentu kad se tamo upravo održavala neka vrsta nadprirodnog karnevala, vidjeo je i dva čudna broda kako lebde u zraku sa pramcima na kojima su bili zmajevi, nešto kao oni vikinški brodovi. Na njihovoj palubi mogao je da vidi ljude sa ptičjim glavama i ljudskim tijelima, nešto kao oni egipatski bogovi s ptičjim glavama s njihovih antičkih crteža. Nakon nekoliko doživljaja tamo, koje bi sada bilo predugo da opisujem, Harner je postao uvjeren da umire. Pokušao je da pozove svoje prijatelje iz plemena Conibo kako bi mu dali neki antidot, međutim, nije uspio da progovori ni jednu riječ. Onda je primjetio kako njegove vizije potiču od jednog gigantskog reptilskog stvorenja koje se nalazi u najvećoj dubini njegovog mozga. To stvorenje je onda počelo da projicira scene pred njegovim očima govoreći mu kako se radi o informacijama koje su rezervisane samo za one koji umiru i one koji su već mrtvi. 'Prvo, pokazali su mi planetu Zemlju kako je ona izgledala prije mnogo eona, kada na njoj još nije bilo nikakvog života. Vidjeo sam okean, pustu zemlju i svijetloplavo nebo. Onda su se na nebu pojavile stotine nekih crnih prilika i one su sletjele ispred mene na zemlju. Mogao sam da primjetim kako su te prilike bile velika sjajna crna stvorenja, sa čekinjastim pterodaktilskim krilima i ogromnim tijelima kitovskog oblika. Oni su mi telepatski objasnili kako bježe od nečega iz svemira. Došli su na planetu Zemlju kako bi pobjegli od njihovog neprijatelja. Ta stvorenja su mi onda pokazala kako su stvorila život na ovoj planeti kako bi se sakrili u okviru bezbrojnih formi, i tako sakrili svoje prisustvo. Ispred mene odigravala se veličanstvena scena stvaranja biljnog i životinjskog svijeta tokom miliona godina, i to sa jednom tolikom živošću i stvarnošću da mi je to nemoguće da uopšte opišem. Saznao sam da se ta stvorenja slična zmajevima nalaze u svakoj životnoj formi, uključujući i čovjeka.'

Nakon toga, Harner je zapisao u bilješkama na dnu stranice: 'U retrospekciji, moglo bi se reći kako su oni bili nešto slično DNA, iako u to vrijeme, u 1961.g. ja nisam ništa znao o DNA.'

Da se sada opet za momenat vratimo na Kastanedu, imajući na umu ova stvorenja opisana od strane Michael-a Harner’a:

"...Želio sam odmah da se vratim kući [...] ali prije nego što smo stigli do njegove kuće, don Huan sjede na visoki greben s kojeg se prostirao pogled na dolinu. Jedno vrijeme je ćutao. Pošto nije ostao bez daha, nisam razumjeo zašto je zastao i sjeo.

"'Tvoj domaći zadatak za danas, ' reče iznenada glasom u kome je bilo zle slutnje, “jedna je od najtajanstvenijih pojava u čarobnjaštvu, nešto što je izvan jezika, izvan racionalnog poimanja i objašnjenja.. ...zato se pripremi i prisloni leđa uz ovaj zid od stijene, što je moguće dalje od ruba provalije. Biću pored tebe, u slučaju da se onesvijestiš ili padneš.. ...Želim da prekrstiš noge i uđeš u unutrašnju tišinu, ali da ne zaspeš.'

"Bilo mi je prilično teško da uđem u unutrašnju tišinu, a da ne zaspem. Borio sam se protiv neodoljive želje za snom. Iz potpune tame oko sebe gledao sam u dno doline. Vidjeo sam nešto od čega mi se sledila krv u žilama. Vidjeo sam veliku sijenku, prečnika oko petnaest stopa, kako skače kroz vazduh i spušta se na zemlju uz tih i tup udarac koji sam osjetio u svojim kostima, ali ga nisam čuo.

"'Oni su zaista teški, ' reče mi don Huan na uho. Držao me je za lijevu ruku što je čvršće mogao.

"Vidjeo sam nešto nalik na sijenku od blata kako vijuga po zemlji, a zatim čini još jedan džinovski skok, dugačak možda pedeset stopa, pa se ponovo spušta na zemlju, uz isti zloslutni, nečujni, tupi udarac. Borio sam se da ne izgubim koncentraciju. Bio sam užasno uplašen. Pogled mi je je ostao prikovan za sijenku koja je skakutala u dnu doline. Začuh veoma čudno zujanje, mješavinu lepeta krila i smetnji na radio aparatu, a tupi udarac koji je usljedio nešto je što se ne može zaboraviti. Zatresao je don Huana i mene iz temelja ‘ džinovska crna sijenka od blata upravo se spustila kraj naših nogu. "'Ne plaši se, zapovjednički reče don Huan. 'Drži se svoje unutrašnje tišine i sijenka će otići.”

"Drhtao sam cijelim tijelom. Bilo mi je jasno da će me blatnjava sijenka prekriti i ugušiti ako ne održim svoju unutrašnju tišinu. Zadržavajući tamu oko sebe, vrisnuo sam iz sveg glasa. Nikada nisam bio tako bijesan, tako strašno frustriran. Sijenka od blata je načinila još jedan skok u dnu doline. Nastavio sam da vrištim klateći nogama. Željeo sam da vriskom stresem sa sebe ono što je došlo da me pojede, ma šta to bilo” (Castaneda, 1998, pp. 231-233)

Strašno, najblaže rečeno. A da li bi ovo moglo da bude i istinito? Prije nego što pomislimo da se ovdje radi samo o jednom fenomenu ili halucinacijama šamana ili antropologa, hajde da pogledamo još jedan doživljaj u malo drugačijem kontekstu.

Ovo je jedan kraći segment sjećanja uz pomoć hipnotičke regresije. Hipnotizer je, Barbara Bartholic a pacijent je "David," sin doktorice Karle Turner.

"Očigledno da je nešto bilo nedostajalo u Dejvidovom sjećanju onoga šta je doživjeo, tako da ga je Barbara pitala da kaže malo više šta je vidjeo kod jelovog drveta. "'Gledam u jednu sijenku,' odgovorio je. 'Možda je to neki mačak, on voli ovo drvo. Narovo drvo, šušti. A ispod? Ali kako? To…, nešto se tu kreće, ali ja to ne mogu da vidim. To je kao neka tamna mrlja, crna mrlja, koja se kreće oko drveta. I otišla je.'

"'Vidjeo sam, to izgleda nepravilno. Da li je to sijenka? Crno je. Na zemlji je. Kreće se unaokolo, brzo, i šušti. Kao da šeta po lišću. I skoro je nečujno, … sikti kao zmija, ali veoma tiho. [...] Mozak mi ne radi, ' rekao je. 'Koračam s mukom iza nje prema autu. Ah, ah. Ali želim da odem I da vidim to. Čuo sam zvuk.

"'Kako je taj zvuk izgledao?' [Barbarno pitanje.] "'Kao konopac, kad ga neko naglo zategne,' odgovorio je. 'Vhoooo, kao čigra. Ali mekanog, utišanog. I tada sam vidjeo tu stvar. Crno. To je samo crnilo, na tlu. Veoma brzo. Nešto me je udarilo prije toga..' "'Gdje?' Barbara je upitala.

"'Šokiralo me je,' odgovorio je. 'U leđa. U podnožje moje kičme.... Ljuljam se, mehanički, prema satelitskoj anteni, Ja mislim. .... To je veliko.... Boli me cijelo tijelo, šokirao sam se. Jako me peče. Sve me peče oko mojih kostiju, i trese se.. [...] Koračam oko drveta, i čujem zvuk. Kao čigra kada se vrti. Počinje sa jakim zujanjem a onda se utišava. Gledam prema tome. Ne mogu da vidim dobro. ...To je kao mrlja na zemlji, ... kao crni peškir? Ili vreća za smeće? Nekakvog čudnog oblika. Pljosnato je, skroz pljosnato. Na zemlji je i uopšte se ne razlikuje od tla, samo što je crno i brzo se kreće. I ne pravi mnogo buke. ...Gledam u tu stvar. ...Crnilo. Kao 'ništa.' Kao “ništa” koje je ipak - tu. Kao naftna mrlja koja se kreće po tlu.. ...I kreće se, a usput se i mijenja, takođe. Ne mnogo, samo rubovi, nije vrlo stabilno. I udaljilo se veoma brzo. ...Tako se čudno osjećam. ...Kao da ovo nisam ja. ...Osjećam se prazno ...Kao neki daljinski uređaj..." (Turner, 1992, pp. 132-139ff)

Vrlo je čudno što je ova žrtva abdukcije opisala nešto veoma slično onome što don Huan naziva grabljivcem, odnosno, predatorom. Takođe je bitno i to što je David takođe čuo one čudne zvukove koji su bili slični onima koje je opisao Kastaneda, kod svoje interakcije sa “crnim sijenkama” koje izgledaju kao naftne mrlje na tlu. Kastaneda je, u stvari, nazvao poglavlje u kome diskutuje ove stvari: “Sijenke od Blata”.

Kako možemo početi s našim pokušajem razumjevanja ovih "energetskih konstrukcija" koje se pojavljuju i u šamanskim vizijama, a - i kod otmica ljudi od strane vanzemaljaca. Da li ima nešto zajedničko kod ovih stvari?

NAPOMENA O PRAVILNOM KORIŠCENJU Ova stranica sadrži materijale koji potpadaju pod autorska prava . Ucinili smo ove materijale dostupnim kao dio našeg napora za promociju boljeg razumjevanja okoliša, politike, ljudskih prava,, ekonomije, demokracije, nauke te drustvene pravde. Vjerujemo da ovo predstavlja 'pravilno korišcenje' bilo kakvog materijala koji podliježe autorskim pravima kao što je to specificirano u paragrafu 107 americkog zakona o autorskim pravima (US Copyright Law). Prema naslovu 17 U.S.C. Section 107, materijal na ovom web sajtu distribuira se bez pravljenja profita onima koji su iskazali interes za korišcenje tog materijala za istraživanje i obrazovanje. Više informacija možete naci na : http://www.law.cornell.edu/uscode/17/107.shtml. Ukoliko želite koristiti mateijal sa ovog sajta koji podliježe autorskim pravima za osobne svrhe koje ne podpadaju pod 'pravilno korišcenje' , morate tražiti dozovolu od vlasnika autorskih prava.

Vlasnici ovih stranica izjavljuju da je materijal na njima rezultat istraživanja i eksperimentiranja u Superluminalnoj Kommunikaciji i nude ga uz razumjevanje da citatelj uvijek treba izvršiti vlastito istraživanje. Pozivamo citaoca da nam se pridruži u traganju za istinom, citajuci Otvorenog ali skepticnog uma. Mi ne ohrabrujemo "slijedbeništvo" niti "slijepu vjeru". Al OHRABRUJEMO traženje svijenosti i znanja na svim poljima kao najbolji nacin za odvajanje istine od laži. Stalno radimo na tome da verificiramo i/ili rafiniramo razumjevanje onog što je m oguce i onog što je vjerovatno. Ovo cinimo sa iskrenom nadom da ce to poslužiti za dobrobit covjecanstva, ako ne sada onda u nekoj doglednoj buducnosti odnosno verziji te buducnosti.

Contact Webmaster at cassiopaea.com
Cassiopaean materials Copyright © 1994-2004 Arkadiusz Jadczyk and Laura Knight-Jadczyk. Autorska prava zagarantirana. "Cassiopaea, Cassiopaean, Cassiopaeans," registrirana marka profesora Arkadiusza Jadczyka i njegove supruge Laure Knight-Jadczyk. Pisma posllana na adresu Cassiopaea, Quantum Future School, Arka ili Laure, postaju njihovo vlasnštvo. Objavljivanje i distribucija naseg autorskog materijala bez našeg pismenog odobrenja nije dozvoljeno.

You are visitor number .

Abdukcije

Prvi Dio